Pošalji dokument na e-mail

Prema Izvješćeu Međunarodne organizacije rada (MOR/ILO) i Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) procjenjuje se da COVID-19 ugrožava 245.000 radnih mjesta u Bosni i Hercegovini.

Kao odgovor na krizu COVID-19, Ured MOR za centralnu i istočnu Europu i Europska banka za obnovu i razvoj zajednički su procijenili uticaj krize na tržišta rada zapadnog Balkana. Najnoviji Izvješće o procjeni uticaja odnosi se na Bosnu i Hercegovinu. Izveštaji o Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji objavljeni su prošle godine.

U Bosni i Hercegovini kriza Covid-19 dovela je do smanjenja radnog vremena tijekom trećeg kvartala 2020. godine, što je ekvivalent gubitku 170.000 radnih mjesta sa punim radnim vremenom. Ovim je izgubljeno radno vrijeme za 3 do 4 procenta veće od prosječnog gubitka radnog vremena u šest ekonomija zapadnog Balkana.

Izvješće identificira 14 sektora u kojima je preko 245.000 radnih mjesta u neposrednom riziku dok traje zdravstvena kriza. Ovi sektori uključuju trgovinu na veliko i malo, transport, ratarsku i stočarsku proizvodnju, smještaj i uslužne djelatnosti, kao i nekoliko izvozno orjentisanih industrija (odjeća, plastika, drvo, minerali) i proizvodnju prehrambenih proizvoda.

Ovi sektori se u velikoj mjeri preklapaju u oba entiteta Bosne i Hercegovine, sa značajnom razlikom u sektorima prehrambene industrije (i prerađivačke i uslužne) i smještaja, koji su kako se čini u velikoj mjeri pod uticajem krize u Republici Srpskoj, ali ne i u Federaciji Bosne i Hercegovine. Od 245.000 ugroženih radnih mjesta, u mikro preduzećima ima 114.000 radnika, a više od 31.000 radnika (17 procenata zarade) ima samo ugovore na određeno vrijeme i privremene ugovore.

Oba entiteta su primijenila nediferencirani pristup mjerama zadržavanja zaposlenja, pokušavajući da svim preduzećima nadoknade gubitak. Međutim, nijedan od entiteta nije definisao obavezu preduzeća da zadrže radnike nakon što su primili subvencije, a do sada nije uložen napor da se riješi sve lošiji ekonomski položaj „novih“ siromašnih i „novih“ ugroženih, koji ostaju gotovo nevidljivi za sistem.

Također, početni odgovor politike na krizu Covid-19 nije obuhvatio adekvatne konzultacije sa socijalnim partnerima. Dalje, novo Izvješće naglašava da su mladi ljudi najviše pogođeni. Mladi će morati da se nose sa nesrazmjernim smanjenjem zaposlenosti, jer često imaju nesigurnije poslove od ostalih starosnih skupina.

Izvješće nudi pet preliminarnih preporuka politikama koje treba daljnje procijeniti i prilagoditi kroz socijalni dijalog:

-          Formulirati sveobuhvatne politike zapošljavanja na entitetskom nivou.

-          Odvojiti zdravstveno osiguranje od registracije nezaposlenih.

-          Poboljšati kompatibilnost baza podataka i razmjenu informacija između različitih razina vlasti i među institucijama.

-          Razmotriti artikulaciju dodatnih shema za zadržavanje posla.

-          Preispitati neke od dizajniranih šema zadržavanja zaposlenja i da li bi se trebale ponovo uvesti.