Pošalji dokument na e-mail

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. oktobra, a ovogodišnja tema je „Mentalno zdravlje kao univerzalno ljudsko pravo“.

Mentalno zdravlje, pored odsustva bolesti podrazumijeva ostvarivanje punog kapaciteta i potencijala u svim mogućim aspektima njegovog privatnog i poslovnog funkcionisanja. Kakav nam je san, koliko često i kako se hranimo, koliko smo tjelesno aktivni, da li smo ili nismo zaposleni samo neki od mnogobrojnih faktora koji utiču na mentalno zdravlje.

Mentalno zdravlje Svjetska zdravstvena organizacija definisala je kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici.

A pandemija povećava potražnju za uslugama mentalnog zdravlja. Gubitak ljudksih života, izolacija, gubitak dohotka i strah pokreću stanja mentalne nelagode ili pogoršavaju postojeća. Mnogi se ljudi mogu suočiti s povećanim korištenjem alkohola i droga, nesanicom i tjeskobom.

"Dobro mentalno zdravlje apsolutno je ključno za cjelokupno zdravlje i dobrobit", rekao je dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije. “COVID-19 prekinuo je osnovne usluge mentalnog zdravlja širom svijeta baš kad su najpotrebnije.“

Zemlje su izvijestile o široko rasprostranjenom poremećaju mnogih vrsta kritičnih službi za mentalno zdravlje:

• Preko 60% izvijestilo je o prekidu rada službi za mentalno zdravlje za ranjive ljude, uključujući djecu i adolescente (72%), starije odrasle osobe (70%) i žene kojima su potrebne antenatalne ili postnatalne usluge (61%).

• 67% je vidjelo poremećaje u savjetovanju i psihoterapiji; 65% na usluge smanjenja kritične štete; i 45% na tretman za održavanje opioidnih agonista zbog ovisnosti o opioidima.

• Više od trećine (35%) izvijestilo je o prekidu hitnih intervencija, uključujući i one za ljude koji imaju dugotrajne napadaje; sindrome prestanka uzimanja teških supstanci i delirij, koji je  često znak ozbiljnog poremećaja osnovnog zdravstvenog stanja.

• 30% je izvijestilo o prekidu pristupa lijekovima za mentalne, neurološke i poremećaje upotrebe droga.

• Otprilike tri četvrtine izvijestilo je o barem djelomičnim prekidima rada službi za mentalno zdravlje u školi i na radnom mjestu (78% odnosno 75%).

Nedostatak ulaganja u mentalno zdravlje nesrazmjeran ukupnom zdravstvenom proračunu pridonosi nedostatku u liječenju mentalnog zdravlja.

Mnogi ljudi s mentalnom bolešću ne dobijaju tretman na koji imaju pravo i koji zaslužuju i zajedno sa svojim porodicama i njegovateljima i dalje trpe stigmu i diskriminaciju.

Svjetska zdravstvena organizacija je već ranije naglasila kronično nedovoljno financiranje mentalnog zdravlja: prije pandemije, zemlje su trošile manje od 2 posto svojih državnih proračuna za mentalno zdravlje i trudile se zadovoljiti potrebe svoje populacije.