Pošalji dokument na e-mail

Međunarodni dan starijih osoba obilježava se 1. oktobra u skladu s Rezoluciji 45/106 koju je proglasila Opća skupština UN-a 14. decembra 1990, s ciljem da se podcrta važnost osiguravanja životnog okruženja koje se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika trećeg doba.

Jedno od značajnih obilježja savremenog doba je demografsko starenje stanovništva, što i u Bosni i Hercegovini predstavlja ozbiljan izazov za socijalne politike. Pored promjena prouzročenih demografskim trendovima, evidentne su i značajne promjene u obilježjima samog starijeg stanovništva. Nove generacije starijih ljudi sve su zdravije, obrazovanije, a time i zahtjevnije, tako da postojeći oblici brige i zaštite ubrzano postaju nedovoljni i neadekvatni u odnosu na potrebe starijih osoba. Također, s obzirom na sve veći broj, vrstu i obim potreba starijih osoba, kvalitet njihovog života u velikoj mjeri postaje zavisna o vrsti i obuhvatu društvene intervencije, odnosno o razgranatosti, distribuciji i dostupnosti socijalnih usluga. Pored navedenog, veliki uticaj na vrste i obim potreba starijih osoba ima stalni trend promjena u strukturi i funkcijama porodice, što ishodi u slabljenju tradicionalne porodične solidarnosti.

Starije osobe u Bosni i Hercegovini prepoznate su kao posebno ranjiva grupacija stanovništva koja je izložena visokom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.

Demografska neujednačenost pojedinih područja Bosne i Hercegovine upućuje na potrebu decentralizacije i osmišljavanje koncepta brige o starim osobama na nivou jedinica lokalne samouprave, a u skladu s specifičnim potrebama svake konkretne sredine, te uz uključenost svih raspoloživih resursa.

Nažalost, najveći dio finansiranja troškova zdravstvene zaštite usmjeren je na liječenje bolesti i zdravstvenih stanja povezanih sa starenjem, dok se na preventivne pristupe zdravom starenju stavlja manji naglasak, iako su oni mnogo jeftiniji u odnosu na liječenje. Promoviranjem zdravog starenja potencijalno bi se mogao smanjiti rizik od nastanka mnogih bolesti ili barem odgoditi početak bolesti do kasnije životne dobi, što bi imalo pozitivan uticaj na zdravlje svakog pojedinca i dovelo do značajnog smanjenja troškova zdravstvene i socijalne zaštite, te poboljšalo cjeloživotnu uključenost starijih osoba u društvu.

U smislu pomenutog jedan od prioriteta socijalnih politika u Bosni i Hercegovini je širenje mreže zdravstvenih i socijalnih usluga usmjerenih na poboljšanje društvenog položaja starih osoba.

Svako demokratsko društvo, kao i ono koje to želi da postane, ne smije zanemariti doprinos svojih starijih građana i građanki u prošlosti ali ni taj dragocjeni potencijal ogromnog iskustva i znanja za budućnost, što je dovoljan razlog i imperativ da se načelo poštovanja različitosti, tolerancije i nenasilja dodatno približi građanima. U svezi s navedenim posebno je važno uporno raditi da to postane model ponašanja i djelovanja mladih ljudi, jer samo tako možemo postati istinski moderno i demokratsko društvo.