Pošalji dokument na e-mail

Svake godine 28. septembra obilježava se Svjetski dan borbe protiv bjesnoće da bi se ukazalo na važnost ove smrtonosne bolesti. Bjesnoća je akutna bolest središnjeg živčanog sistema sisavaca uzrokovana neurotropnim virusom koji se može naći u slini zaraženih životinja.

Od bjesnoće najčešće oboljevaju: psi,vukovi,mačke i lisice ali i šišmiši. Bjesnoću takođe može dobiti i čovjek. Prijenos bjesnoće s čovjeka na čovjeka ekstremno je rijedak. Virus bjesnoće je labilan virus koji ne parazitira u okolini,već mora doći u kontakt za završecima živaca te mora ući u živčano vlakno da bi se razvila bolest. Bjesnoća se može javiti u nekoliko oblika. Postoji urbana bjesnoća,šumska bjesnoća i bjesnoća ptica.

Prvi simptomi bjesnoće su slični simptomima gripe; izražen umor,slabost tijela,temperatura i glavobolja. Bjesnoća je registrovana na svim kontinentima osim Antarktika,dok je većina oboljelih registrovana u Africi i Aziji. Prema procjenama SZO-a godišnje u svijetu od bjesnoće oboli i umre više od 50.000 ljudi. U cilju prorjeđivanja bolesti provodi se zaštitno vakcinisanje pasa i mačaka.

Uzročnik bjesnoće je Rhabdovirus, najznačajniji predstavnik među desetak poznatih genotipova virusa bjesnoće. Sklon je mozgu i leđnoj moždini, a umnaža se i u epitelu žlijezda slinovnica i rožnici, a pronađen je i u folikulima dlaka, koži usana i vjeđa, u srčanom mišiću... Glavni nositelji virusa u Evropi su lisice, a glavni prijenosnik bolesti na ljude u našoj regiji su bjesnoćom zaraženi psi. Ostali izvori su mačke, glodavci, šišmiši, a rjeđe domaće životinje - poput konja i krava.

Bjesnoća (rabies, lyssa) je smrtonosna bolest, rasprostranjena u više od dvije trećine kopnenog svijeta. Po svojoj prirodi, to je bolest sisavaca (zoonoza) od koje obolijevaju i ljudi. Posljednjih se godina bilježi višestruk porast slučajeva među domaćim i šumskim životinjama u cijelom svijetu, pa tako i u nama okolnim zemljama EU regije.

Ljudi postaju žrtve bjesnoće nakon ugriza bijesne životinje, koja putem slinovnica luči velike količine virusa. Bolest se može prenijeti i s čovjeka na čovjeka putem transplantacije organa i rožnice, što je zabilježeno u osam slučajeva. Bolest je to koja je putovala kroz stoljeća s generacije na generaciju sisavaca, u bijesnim glodavcima s kontinenta na kontinent brodovima, ali i pucnjavom topovske artiljerije uplašenim, u doba Prvog i Drugog svjetskog rata, bjesnoćom zaraženim čoporima stepskih vukova.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), od bjesnoće godišnje oboli i umre više od 60.000 osoba, među kojima je velik broj djece. Brojke su manje od stvarnih, jer bjesnoću redovito prijavljuje samo 90 zemalja! Fatalan ishod pravilo je, a čudesna izlječenja, koja se mogu nabrojati na prste, iznimke koje potvrđuju njezinu ćud. Specifična lijeka nema, ali bolest se može spriječiti!

Saradnja je ključna za uspjeh i svi se pozivaju da učestvuju. Jedini način na koji možemo ukloniti bjesnoću i okončati bespotrebnu patnju je zajednički rad i ujedinjenje prema zajedničkom cilju.

Svjetski dan bjesnoće osmišljen je kako bi se podigla svijest i zalagalo za uklanjanje bjesnoće na globalnom nivou, a osmišljen je tako da ujedini sve ljude, organizacije i sve zainteresirane strane u borbi protiv bjesnoće.