SVE VIJESTI
SEKTORI
KATEGORIJE
01.09.2020
Državljani EU imaju pravo započeti posao ili tražiti posao u drugoj zemlji EU. 17 miliona građana EU trenutno živi ili radi u inozemstvu. EU promoviše poštene uslove zapošljavanja za ljude koji rade u inostranstvu, kao dio Evropskog stupa socijalnih prava.
Slobodno kretanje - državljani EU
Slobodno kretanje radnika temeljno je načelo Ugovora sadržano u članu 45. Ugovora o funkcioniranju Evropske unije i razvijeno sekundarnim zakonodavstvom EU-a i sudskom praksom Suda pravde.
Građani EU imaju pravo na:
- traženje posla u drugoj zemlji EU;
- rad u drugim zemljama EU bez potrebe za radnom dozvolom;
- prebivalište u zemlji u kojoj rade;
- ostanak u zemlji u kojoj su radili i nakon završetka zaposlenja;
- jednak tretman s državljanima u pristupu zapošljavanju, radnim uslovima i svim ostalim socijalnim i poreznim prednostima.
Državljani EU takođe mogu imati određene vrste zdravstvenog i socijalnog osiguranja prebačene u zemlju u koju odlaze tražiti posao (koordinacija sistema socijalnog osiguranja).
Slobodno kretanje radnika takođe se općenito odnosi na zemlje Evropskog privrednog prostora (Island, Lihtenštajn i Norveška) i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Ljudi koji rade u nekim zanimanjima takođe mogu imati svoju profesionalnu kvalifikaciju priznatu u inostranstvu (međusobno priznavanje profesionalnih kvalifikacija).
Koordinacija EU za socijalnu sigurnost osigurava pravila za zaštitu prava ljudi koji se kreću unutar EU, Islanda, Lihtenštajna, Norveške, Švajcarske i Ujedinjenog Kraljevstva.
Tko može imati koristi?
- tražitelji zaposlenja, tj. državljani EU koji se presele u drugu zemlju EU da bi tražili posao, pod određenim uvjetima;
- državljani EU koji rade u drugoj državi EU;
- državljani EU koji se nakon rada u inostranstvu vrate u svoju zemlju porjekla;
- članovi porodica državljana EU koji rade u drugoj državi EU.
Prava se mogu razlikovati kod ljudi koji planiraju biti samozaposleni, studenti i umirovljenici ili na drugi način ekonomski neaktivni ljudi.
Koja su ograničenja?
Prava opisana u ovom tekstu odnose se na ljude koji ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje u radne svrhe.
Postoje ograničenja koja se temelje na razmatranjima javne sigurnosti, javne politike, zdravlja i rada u javnom sektoru.
Ujedinjeno Kraljevstvo
Sva prava EU kroz sva područja politike i dalje će se primjenjivati na Ujedinjeno Kraljevstvo tijekom prelaznog perioda. Trenutno je predviđeno da prelazni period završava 31. decembra 2020.
Državljani zemalja koje nisu u EU
Sloboda preseljenja u drugu državu EU, zbog rada bez dozvole za rad, pravo je državljana EU.
Državljani koji nisu članovi EU mogu imati pravo raditi u zemlji EU ili biti ravnopravno tretirani s državljanima EU s obzirom na uvjete rada. Ova prava zavise o njihovom statusu članova porodice državljana EU i o njihovom državljanstvu.
Island, Lihtenštajn i Norveška
Iako ove zemlje nisu članice EU, njihovi državljani mogu u EU raditi pod istim uslovima kao i državljani EU, jer pripadaju Evropskom privrednom prostoru.
Lihtenštajn nameće kvote koje ograničavaju broj ljudi koji mogu raditi i živjeti u njemu. Ovaj se sistem kvota odnosi na državljane svih zemalja EU, Norveške i Islanda.
Švicarska
Prema sporazumu između EU i Švicarske o slobodnom kretanju osoba, švajcarski državljani mogu slobodno živjeti i raditi u EU.
Većina građana EU ne treba dozvolu za rad u Švicarskoj. Ograničenja vrijede samo za državljane Hrvatske, kojima je potrebna radna dozvola.
Turska
Pravo turskih državljana da se presele u zemlju EU radi posla zavisi u potpunosti o zakonima te zemlje.
Turski radnici koji su legalno zaposleni u zemlji EU i koji su tamo propisno registrovani imaju sljedeća prava:
- nakon jednogodišnjeg legalnog zaposlenja imaju pravo na obnavljanje radne dozvole za istog poslodavca ako je posao dostupan;
- nakon tri godine legalnog zaposlenja mogu promijeniti poslodavce i odgovoriti na bilo koju drugu ponudu zaposlenja za isto zanimanje;
- nakon četiri godine legalnog zaposlenja uživaju besplatan pristup bilo kojem plaćenom zaposlenju u toj zemlji EU.
Turski državljani koji legalno rade u nekoj zemlji EU također imaju pravo na iste radne uslove kao i državljani te zemlje.
Ostale zemlje koje imaju sporazum s EU
Državljani ovih zemalja koji legalno rade u Evropskoj uniji imaju iste radne uslove kao i državljani države domaćina:
Alžir, Maroko, Tunis, Rusija, Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Ukrajina, Andora, San Marino, Kosovo i 79 država skupine Afrike, Kariba i Tihog oceana.
Zemlje bez sporazuma
Za državljane drugih zemalja, koje nemaju sporazum s EU, pravo na rad u državi EU uglavnom zavisi o zakonima te zemlje, osim ako nisu članovi porodice državljanina EU.
Međutim, pravila EU pokrivaju sljedeća područja za radnike iz svih zemalja koje nisu članice EU:
- državljani zemalja koje nisu članice EU, a koji su dugoročno rezidenti u EU;
- pravo na spajanje porodice;
- prijem za istraživače iz zemalja koje nisu članice EU;
- ulaz za studente, razmjenu učenika, neplaćeni trening ili volontersku službu;
- prava visokokvalifikovanih radnika izvan EU (shema plave karte EU);
- pojednostavljeni postupak ulaska i prava za sve radnike migrante koji nisu iz EU;
- uslovi ulaska i boravka sezonskih radnika iz zemalja koje nisu članice EU;
- uslovi ulaska i boravka državljana zemalja koje nisu članice EU u okviru premještanja unutar preduzeća.
Na raspolaganju je mreža EURES s više od 1000 zaposlenih i EURES web portal sa slobodnim radnim mjestima i praktičnim savjetima pomoću kojih je lakše pronaći posao i pripremiti se za odlazak na rad u EU.