Pošalji dokument na e-mail

Više od milijarde djece riskira da zaostanu u obrazovanju zbog zatvaranja škola s ciljem suzbijanja širenja pandemije „COVID-19“. Kako bi djeca širom svijeta nastavila učiti, zemlje provode programe daljinskog obrazovanja tj. učenja na daljinu. Ipak, mnoga djeca širom svijeta - posebno ona u siromašnijim kućanstvima - nemaju pristup internetu, ličnim kompjutorima, televizorima ili čak radio aparatima kod kuće, pojačavajući učinke postojećih nejednakosti u učenju. Studenti koji nemaju pristup tehnologijama potrebnim za učenje od kuće imaju veoma ograničena sredstva za nastavak svog obrazovanja. Kao rezultat toga, mnogi se suočavaju s rizikom da se više nikada ne vrate u školu, poništavajući godine napretka u obrazovanju širom svijeta.

Zatvaranjem škola u 188 zemalja (od aprila 2020), mnoge od tih država su počeli da  istražuju alternativne načine za pružanje kontinuiranog obrazovanja koristeći tehnologije kao što su Internet, TV i radio. Međutim, pristup tim tehnologijama ograničen je u mnogim zemljama s niskim i srednjim prihodima tj. društvenim bruto proizvodom po glavi stanovnika (GDP Per capita), a posebno su time pogođena siromašna kućanstva u istima.

• Iako je više od 90 posto zemalja usvojilo politike digitalnog i/ili emitovanja daljinskog učenja tj. učenja od kuće, samo 60 posto je to učinilo za predškolsko obrazovanje.
• Političke mjere koje su vlade preduzele kako bi osigurale kontinuitet učenja putem radiodifuznih ili digitalnih medija omogućile su potencijalno dosezanje 69 posto školaraca (maksimalno) u predškolskom i srednjem obrazovanju na globalnoj nivou.
• 31 posto školske djece širom svijeta (463 miliona) nema pristup daljinskom učenju putem emitiranja radiodifuznih signala tj. učenjem putem TV-a i interneta, a također  zbog nedostatka potrebnih tehnoloških sredstava kod kuće za učenje da daljinu, a ni zbog toga što usvojene politike za učenje na daljinu nisu implementirane.
• Internetske platforme vlade su najčešće koristile za pružanje obrazovanja putem učenja na daljinu za vrijeme dok su škole i dalje zatvorene, te 83 posto zemalja koristi ovu metodu. Međutim, to obuhvata samo jednu četvrtinu školaraca širom svijeta.
• Televizija posjeduje veći potencijal za učenje na daljinu putem emitovanja tv signala, te omogućavajući učenje na daljinu za (62 posto) učenika na globalnom nivou.
• Samo 16 posto školaraca može se obuhvatiti putem radijskog učenja širom svijeta.
• Globalno, 3 od 4 učenika koja se ne mogu obuhvatiti politikom daljinskog učenja dolaze iz ruralnih područja i/ili pripadaju najsiromašnijim kućanstvima.

Uzimajući u obzir ove podatke, važno je da se zemlje ne oslanjaju ni na jedan kanal daljinskog učenja da bi dosegle svu djecu. Uz to, širenje pristupa Internetu i drugim digitalnim rješenjima za svu djecu bio bi jedan od ključnih dugoročnih prioriteta za smanjenje ranjivosti u učenju.

Izvor: https://data.unicef.org/topic/education/covid-19/