Pošalji dokument na e-mail

Međunarodni dan starijih osoba se obilježava 1. oktobra, u skladu sa Rezolucijom 45/106 koju je proglasila Generalna Skupština UN 14. decembra 1990, sa ciljem da se naglasi važnost osiguravanja životnog okruženja koje se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika trećeg doba.

Jedno od značajnih obilježja savremenog doba je demografsko starenje stanovništva, što i u Bosni i Hercegovini predstavlja ozbiljan izazov za socijalne politike. Pored promjena uzrokovanih demografskim trendovima, evidentne su i značajne promjene u obilježjima samog starijeg stanovništva. Nove generacije starijih ljudi sve su zdravije, obrazovanije, a time i zahtijevnije, tako da postojeći oblici brige i zaštite ubrzano postaju nedovoljni i neadekvatni u odnosu na potrebe starijih osoba. Također, s obzirom na sve veći broj, vrstu i obim potreba starijih osoba, njihov kvalitet života u velikoj mjeri postaje ovisan o vrsti i obuhvatu društvene intervencije, odnosno o razgranatosti, distribuciji i dostupnosti socijalnih usluga. Osim navedenog, veliki utjecaj na vrste i obim potreba starijih osoba ima stalni trend promjena u strukturi i funkcijama porodice, što ishodi u slabljenju tradicionalne porodične solidarnosti.

Cijeneći navedeno, starije osobe u Bosni i Hercegovini su prepoznate kao posebno ranjiva grupacija stanovništva koja je izložena visokom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.

Demografska neujednačenost pojedinih područja Bosne i Hercegovine upućuje na potrebu decentralizacije i osmišljavanje koncepta brige o starim osobama na nivou jedinica lokalne samouprave, a u skladu sa utvrđenim specifičnim potrebama svake konkretne sredine, te uz uključenost raspoloživih resursa.

Nažalost, najveći dio finansiranja troškova zdravstvene zaštite je usmjeren na liječenje bolesti i zdravstvenih stanja povezanih sa starenjem, dok se na preventivne pristupe zdravom starenju stavlja manji naglasak, iako su oni mnogo jeftiniji u odnosu na liječenje. Promoviranjem zdravog starenja bi se potencijalno mogao smanjiti rizik od nastanka mnogih bolesti ili barem odgoditi početak bolesti do kasnije životne dobi, što bi imalo utjecaj na zdravlje svakog pojedinca i dovelo bi do značajnog smanjenja troškova zdravstvene i socijalne zaštite, te poboljšalo cjeloživotnu uključenost starijih osoba u društvu.

U smislu pomenutog jedan od prioriteta socijalnih politika u Bosni i Hercegovini je širenje mreže zdravstvenih i socijalnih usluga usmjerenih na poboljšanje društvenog položaja starih osoba.

Svako demokratsko društvo, kao i ono koje to želi da postane, ne smije zanemariti doprinos svojih starijih građana i građanki u prošlosti ali ni taj dragocijeni potencijal ogromnog iskustva i znanja za budućnost, što je dovoljan razlog i imperativ da se princip poštovanja različitosti, tolerancije i nenasilja dodatno približi građanima, a posebno je važno uporno raditi da to postane model ponašanja i djelovanja mladih ljudi, jer samo tako možemo postati istinski moderno i demokratsko društvo.