Grb BiH

BOSNIA AND HERZEGOVINA

Vijesti

 

ALL NEWS


SECTORS

CATEGORIES

(Not translated) Kolektivno pregovaranje i Međunarodna organizacija rada

02/02/2021

Send documents on email

Email sender (*):
Email recipient (*):
Comment:

Međunarodna organizacija rada ušla je u drugo stoljeće svog postojanja kao vrlo specifična, univerzalna i vitalna organizacija. Preživjela je propast Društva naroda, a danas, u uslovima globalizacije, sasvim sigurno bi preživjela i eventualni raspad UN-a. Značaj i njena specifična organizacija pokazuju da interes rada, javne vlasti i kapitala, ne poznaju granice, s obzirom da je ovim partnerima, funkcionisanje socijalne države i postizanje „minimalnog optimuma“ socijalne pravde, conditio sine qua non[1] njihove društvene pozicije.

 

Međunarodna organizacija rada

 

Međunarodna organizacija rada (International Labor Organisation) osnovana je Versajskim ugovorom o miru na konferenciji u Parizu 28. juna 1919. godine[2].

Poslije drugog svjetskog rata,  na osnovu  posebnog sporazuma zaključenog između Međunarodne organizacije rada (u daljem tekstu – MOR) i Ujedinjenih nacija, od 14. decembra 1946. godine, MOR je postala prva specijalna agencija UN-a.

MOR je stalna i trajna međunarodna organizacija rada, a zbog svog članstva predstavlja univerzalnu međunarodnu organizaciju. Naime, članovi MOR-a su:

  1. države koje su bile članovi MOR-a 1.11.1945. godine;
  2. svaka članica UN-a i svaka država primljena za članicu UN-a, ako saopšti generalnom direktoru Međunarodnog biroa rada svoj sporazumni pristanak na obaveze koje proizilaze iz Ustava MOR-a;
  3. države koje Opća konferencija MOR-a primi u članstvo većinom od 2/3 prisutnih delegata na zasjedanju, uz uslov da je prijem izvršen dostavljanjem generalnom direktoru Međunarodnog biroa rada obavještenja o prihvatanju obaveza koje proizilaze iz Ustava MOR-a.

 

Najbitnija karakteristika MOR-a je njen tripartitni karakter, jer prema Ustavu ove organizacije,  u  svim forumima i na svim zasjedanjima MOR-a, učestvuju predstavnici vlade, poslodavaca i radnika, u proporciji 2:1:1.

Osnovni zadatak MOR-a je, imajući u vidu da se opšti i trajni mir može zasnivati samo na socijalnoj pravdi, da na međunarodnom planu proučava i rješava pobleme iz oblasti rada i socijalne politike.

Temeljni cilj MOR-a je da poboljša uslove života i rada velikog broja ljudi, a ovaj cilj i zadatke koji iz istog proizilaze moguće je efektuirati, samo putem saradnje predstavnika vlade, radnika i poslodavaca, na razvijanju radnog i socijalnog zakonodavstva u svijetu, odnosno u konkretnom nacionalnom okruženju[3].

Međunarodna organizacija rada se sastoji od tri glavna i stalna organa, a to su:

  • Opća – Generalna  konferencija predstavnika država-članica;[4]
  • Administrativni savjet;[5] i
  • Međunarodni biro rada;[6]

 

Kao pravni slijednik, odnosno država sukcesor bivše SFRJ[7], Bosna i Hercegovina je članica MOR-a od 1993. godine, kada je izvijestila Generalnog direktora Međunarodnog ureda rada o prihvatanju obaveza iz Ustava MOR-a.

Bosna i Hercegovina je ratificirala ukupno 83 konvencije Međunarodne organizacije rada, od kojih je 65 na snazi, te jedan protokol MOR-a. Bosna i Hercegovina je ratificirala većinu najznačajnijih konvencija MOR-a relevantnih za oblast rada, radnih odnosa i zaštite na radu. Može se reći da se entitetski zakoni o radu uglavnom temelje na osnovnim načelima usvojenih konvencija. Međutim, bilo bi potrebno osigurati viši nivo harmonizacije propisa o radu sa usvojenim konvencijama[8], a time i napredak u uostvarivanju većeg stupnja socijalne pravde.

Za slučaj nesaglasnosti nacionalnog zakonodavstva sa ratificiranom konvencijom zakonodavna vlast je obavezna da usaglasi takav zakon sa datom konvencijom. Ako se to ne učini, ustavni sud donosi odluku kojom stavlja van snage neusaglašeni propis.

Ratificirana konvencija ima jaču  pravnu  snagu  od  nacionalnog zakona,  pa je zemlja članica MOR-a dužna da ratificiranu konvenciju uvede u svoj pravni sistem.

U uporednom pravu razlikuju se dva osnovna metoda (doktrine, teorije) ispunjavanja obaveza koje proizilaze iz ratificirane konvencije, a to su[9]:

  • monistički metod;
  • dualistički metod.

 

Prema monističkom metodu, ratificirana međunarodna konvencija automatski se uključuje u unutrašnji pravni poredak i postaje obaveza za sve državne organe, uključujući i sudove i pojedince.

Prema dualističkom metodu, ratificirana međunarodna konvencija ne uključuje se automatski u unutrašnji pravni poredak, već je obaveza države da poslije ratifikacije konvencije izvrši izmjene u nacionalnom zakonodavstvu (donošenjem novih propisa ili izmjenom i dopunom postojećih) i na taj način obezbijedi primjenu konvencije.

Međunarodnim konvencijama najčešće se određuju međunarodni radni standardi kojima se postavljaju minimalni uslovi rada, socijalna sigurnost i viši stepen socijalne pravde.

U Bosni i Hercegovini je važeći dualistički metod uvođenja konvencija MOR-a, a ratificirana konvencija ima supremaciju nad domaćim propisima.

Ciljevi i značaj MOR-a

Ciljevi MOR-a utvrđeni su u Preambuli Ustava MOR-a, a redefinisani su donošenjem Filadelfijske deklaracije 1944. godine, koja navodi opšte i posebne ciljeve MOR-a.

Opšti ciljevi MOR-a su:

  • sloboda izražavanja i udruživanja je bitan uslov stalnog progresa;
  • siromaštvo (bijeda), ma gdje postojalo, predstavlja opasnost za prosperitet;
  • sa nesmanjenom odlučnošću u okviru svake nacije i stalnim i koncentrisanim međunarodnim naporom zahtijeva se borba protiv nemaštine;
  • rad nije roba;
  • u slobodnom raspravljanju i demokratskom razmatranju pitanja unaprjeđenja opšteg dobra treba da učestvuju predstavnici radnika i poslodavaca, čiji status mora biti jednak statusu vladinih predstavnika;
  • sva ljudska bića, nezavisno od rase, vjere ili pola, imaju pravo na materijalno blagostanje i duhovni razvoj u uslovima slobode i dostojanstva, ekonomske sigurnosti i jednakosti šansi;
  • ekonomska politika i mjere moraju se ocjenjivati i sa stanovišta socijalnih ciljeva (ravnoteža ekonomskog i socijalnog progresa).

 

Posebni ciljevi MOR-a su:

  • puna zaposlenost, povećanje životnog standarda i pravična zarada;
  • proširivanje prava na kolektivno pregovaranje;
  • saradnja menadžmenta i rada u cilju povećanja produktivnosti;
  • saradnja radnika i poslodavaca u pripremi i primjeni socijalnih i ekonomskih mjera;
  • proširenje socijalne sigurnosti, itd.

 

Postoje različiti metodi kojima MOR-a ostvaruje svoje ciljeve, kao što su:

  • uspostavljanje međunarodnih radnih standarda;
  • tehnička saradnja;
  • razmjena informacija i publikacija;
  • organizovanje seminara;
  • istraživački rad i dr.

 

[1] “conditio sine qua non“ lat. – uslov bez kojeg se ne može.

[2] MOR je formalno osnovan u okviru tadašnjeg Društva naroda, na temelju XIII dijela mirovnog ugovora u Versaillesu i odredaba drugih ugovora o miru vezanih za I svjetski rat. Koncipiran je kao tehnička organizacija i sredstvo Društva naroda radi ostvarivanja opšteg mira, stabilnosti i prosperiteta u svijetu. Sporazumom između MOR-a i Društva naroda bilo je određeno da su članovi Društva naroda ujedno i članovi MOR-a. Danas je MOR stalna organizacija država i broji 183 članice. Raspadom Društva naroda, MOR je na osnovu Povelje UN transformiran u specijalizovanu organizaciju UN. Zato je članstvo MOR-a povezano sa članstvom UN-a. prim. aut.

[3] Pod nacionalnim okruženjem podrazumijevamo ekonomski, socijalni i politički prostor jedne države. prim. aut.

[4] General Conference of representatives of the Members– tzv. Međunarodni parlament rada. prim. aut.

[5] Governing Body – Upravno tijelo. prim. aut.

[6] International Labour Office. prim. aut.

[7]Bivša Jugoslavija je članica  MOR-a od 1919. godine, dakle od osnivanja. SFRJ je ratifikovala brojne konvencije MOR-a. prim. aut.

[8] Sa aspekta kršenja odredaba ratificiranih konvencija MOR-a, primjenjivost propisa iz oblasti radnog prava u Bosni i Hercegovini predstavlja daleko veći problem od problema normativne usaglašenosti propisa sa Konvencijama. prim. aut.

[9] U Bosni i Hercegovini su uz domaće pravo na snazi brojni međunarodni akti odnosno ugovori. Prema Ustavu, međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom i objavljeni, čine dio unutrašnjeg poretka, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove odredbe mogu se mijenjati ili ukidati samo uz uslove i način koji su u njima utvrđeni ili saglasno opštim pravilima međunarodnog prava. U većini zemalja Zapadne Evrope, primjenjuje se monistički princip prema kome domaće i međunarodno pravo čine jedinstveni sistem. U ovom slučaju, međunarodni ugovori koje država ratificira ne moraju se usvojiti posebnim nacionalnim zakonskim aktima i pretvaraju se u nacionalno pravo ratifikacijom. Oni automatski postaju dio pravnog sistema date zemlje. Sa druge strane, prema dualističkoj teoriji smatra se da su međunarodno i domaće pravo dva odvojena i neovisna pravna poretka. Da bi međunarodno pravo postalo obavezno i primjenjivo na području jedne zemlje, treba prethodno postati dio pravnog poretka te zemlje. Potrebno je posebno ozakonjenje tih ugovora. Danas su izvorna monistička i dualistička teorija ublažile svoja stajališta zbog upućenih prigovora. Primjena tih teorija upućena je na međusobni odnos pravila domaćeg i međunarodnog radnog prava. Različita je pravna priroda tih normi. Međunarodne se dijele na neposredno primjenjive (primjena ne zahtjeva poduzimanje dodatnih zakonodavnih mjera) i programske norme (sastoje se od programskih izjava ili pravila te od opštih pojmova čije je značenje neodređeno, pa se ne mogu neposredno primjenjivati niti se pozivom na njih pred sudom može ostvariti neko subjektivno pravo ili preuzeti obaveza). Većina je ekonomskih i socijalnih prava iz međunarodnih ugovora uređena programskim normama, pa se smatra da je na državi obaveza da preko vlade provodi ciljanu politiku prema postupnom ostvarivanju međunarodne norme. prim. aut.