Pošalji dokument na e-mail

Prema izvještaju Međunarodne organizacije rada (MOR/ILO) i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) procjenjuje se da COVID-19 ugrožava 245.000 radnih mjesta u Bosni i Hercegovini.

Kao odgovor na krizu COVID-19, Kancelarija MOR za centralnu i istočnu Evropu i Evropska banka za obnovu i razvoj zajednički su procijenili uticaj krize na tržišta rada zapadnog Balkana. Najnoviji izvještaj o procjeni uticaja odnosi se na Bosnu i Hercegovinu. Izveštaji o Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji objavljeni su prošle godine.

U Bosni i Hercegovini kriza Covid-19 dovela je do smanjenja radnog vremena tokom trećeg kvartala 2020. godine, što je ekvivalent gubitku 170.000 radnih mjesta sa punim radnim vremenom. Ovim je izgubljeno radno vrijeme za 3 do 4 procenta veće od prosječnog gubitka radnog vremena u šest ekonomija zapadnog Balkana.

Izvještaj identifikuje 14 sektora u kojima je preko 245.000 radnih mjesta u neposrednom riziku dok traje zdravstvena kriza. Ovi sektori uključuju trgovinu na veliko i malo, transport, ratarsku i stočarsku proizvodnju, smještaj i uslužne djelatnosti, kao i nekoliko izvozno orjentisanih industrija (odjeća, plastika, drvo, minerali) i proizvodnju prehrambenih proizvoda.

Ovi sektori se u velikoj mjeri preklapaju u oba entiteta Bosne i Hercegovine, sa značajnom razlikom u sektorima prehrambene industrije (i prerađivačke i uslužne) i smještaja, koji su kako se čini u velikoj mjeri pod uticajem krize u Republici Srpskoj, ali ne i u Federaciji Bosne i Hercegovine. Od 245.000 ugroženih radnih mjesta, u mikro preduzećima ima 114.000 radnika, a više od 31.000 radnika (17 procenata zarade) ima samo ugovore na određeno vrijeme i privremene ugovore.

Oba entiteta su primijenila nediferencirani pristup mjerama zadržavanja zaposlenja, pokušavajući da svim preduzećima nadoknade gubitak. Međutim, nijedan od entiteta nije definisao obavezu preduzeća da zadrže radnike nakon što su primili subvencije, a do sada nije uložen napor da se riješi sve lošiji ekonomski položaj „novih“ siromašnih i „novih“ ugroženih, koji ostaju gotovo nevidljivi za sistem.

Takođe, početni odgovor politike na krizu Covid-19 nije obuhvatio adekvatne konsultacije sa socijalnim partnerima. Dalje, novi izvještaj naglašava da su mladi ljudi najviše pogođeni. Mladi će morati da se nose sa nesrazmjernim smanjenjem zaposlenosti, jer često imaju nesigurnije poslove od ostalih starosnih grupa.

Izvještaj nudi pet preliminarnih preporuka politikama koje treba dalje procijeniti i prilagoditi kroz socijalni dijalog:

-          Formulisati sveobuhvatne politike zapošljavanja na entitetskom nivou.

-          Odvojiti zdravstveno osiguranje od registracije nezaposlenih.

-          Poboljšati kompatibilnost baza podataka i razmjenu informacija između različitih nivoa vlasti i među institucijama.

-          Razmotriti artikulaciju dodatnih šema za zadržavanje posla.

-          Preispitati neke od dizajniranih šema zadržavanja zaposlenja i da li bi se trebale ponovo uvesti.