Vijesti

 

SVE VIJESTI


SEKTORI

KATEGORIJE

Mogu li digitalne platforme rada stvoriti fer konkurenciju i pristojna radna mjesta?

23.11.2021

Pošalji dokument na e-mail

E-mail pošiljaoca (*):
E-mail primaoca (*):
Komentar:

Digitalne radne platforme su sada sastavni dio savremenog života - omogućavaju nam da organizujemo vožnju, naručimo hranu i pristupimo nizu drugih usluga na mreži. One to postižu tako što povezuju klijente ili kupce sa radnicima koji preuzimaju ove zadatke. U protekloj deceniji došlo je do globalnog uspona „radnika na platformi“, sa platformama kao što su Uber, Gojek, Deliveroo, Rappi, Upwork and Topcoder.

Digitalne radne platforme stvorile su prilike bez presedana za radnike, preduzeća i društvo uvođenjem inovacija na globalnom nivou. Ali u isto vrijeme, one predstavljaju ozbiljnu prijetnju pristojnom radu i fer konkurenciji. Digitalne radne platforme utiču na radnike i preduzeća širom svijeta i zato postoji hitna potreba za regulatornom koherentnošću.

Posljednjih godina, digitalne tehnologije su radikalno transformisale i prodrle u različite sektore privrede, uzdrmavši tradicionalne osnove tržišta rada. Revolucija informacione i komunikacione tehnologije i internet pokrenuli su talas novih procesa i proizvoda, podstakli konkurenciju i rast produktivnosti. To je dovelo do porasta digitalnih platformi rada, novog načina organizovanja posla i poslovanja.

Od 2010. godine došlo je do petostrukog porasta broja digitalnih platformi za rad koje olakšavaju rad na mreži ili direktno angažuju radnike za pružanje usluga taksija i dostave. Platforme organizuju rad na suštinski drugačiji način od tradicionalnih preduzeća. Oni povezuju preduzeća i klijente sa radnicima i transformišu radne procese sa velikim implikacijama na budućnost rada.

Radnici, klijenti i preduzeća moraju da prihvate ugovore o uslovima usluge platforme da bi pristupili platformi. Ovi sporazumi obično su jednostrano kreirani od strane platforme i pokrivaju aspekte kao što su klauzule o ekskluzivnosti, prihvatanje/odbijanje rada, deaktivacija naloga, rješavanje sporova i korišćenje podataka. Na taj način platforme ostvaruju značajnu kontrolu nad slobodom rada radnika i mogu uticati na sposobnost klijenata i preduzeća.

Platforme koriste različite načine (kao što su više vrsta naknada i pretplata) da privuku i povećaju broj korisnika i da poboljšaju mrežne efekte. Bonusi, povećane cijene, nagrade i potencijalne koristi (uključujući vidljivost profila i prioritetni pristup projektima) takođe su ključni za poslovni model.

Honorari radnicima takođe značajno doprinose prihodima platformi. U 2019. godini Upwork je zaradio 62% od svojih 300 miliona dolara prihoda od raznih honorara radnicima, u odnosu na 38% prihoda od klijenata. Međutim, ova praksa može biti u suprotnosti sa međunarodnim standardima rada, koji zabranjuju agencijama, poslodavcima i posrednicima da naplaćuju takve naknade.

Platforme se uglavnom finansiraju iz fondova rizičnog kapitala. Na primjer, taksi platforme koriste rizični kapital da obezbijede izdašne subvencije i bonuse za privlačenje korisnika prilikom ulaska na nova tržišta. To im omogućava brzo proširenje, ali kada imaju dovoljan broj korisnika, smanjuju subvencije i mogu čak povećati provizije.

Fondovi rizičnog kapitala takođe omogućavaju platformama da rade sa gubitkom tokom veoma dugih perioda. Uber je prikupio 25,2 milijarde dolara od 2009. godine iz 28 rundi finansiranja rizičnog kapitala i proširio svoje usluge u 69 zemalja, ali tek treba da registruje bilo kakav profit.