Pošalji dokument na e-mail

Dječji rad može se definirati kao rad osoba koje su mlađe od zakonom određene životne dobi. Konvencija o pravima djeteta smatra djetetom svaku osobu mlađu od 18 godina, te utvrđuje najnižu dob za rad djeteta, koja ne može biti niža od 15 godina, uz izuzetak zemalja čije su ekonomije i obrazovne mogućnosti nedovoljno razvijene, da mogu, nakon savjetovanja s organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika početno utvrditi najnižu dob za rad. Glavni pokretači dječijeg rada su siromaštvo, niski prihodi i ekonomske poteškoće s kojim se suočavaju porodice, te slaba podrška institucija.

Neki autori razlikuju pojmove dječjeg rada i dječjeg posla. Dječji posao podrazumijeva one aktivnosti kojima se djeca usmjeravaju na integriranje u društvo i obitelj, dok je dječji rad posljedica osiromašenja djeteta i porodice, pritisaka tržišta i političke apatije prema pravima djeteta. Postoji, također, i pojam „lakši posao“ koji se odnosi na lakše poslove za djecu između 13 i 15 godina koji nisu štetni za njihovo zdravlje i razvoj, ne štete njihovom pohađanju škole ili sudjelovanju u programima obrazovanja.

Dječji rad je vrlo kompleksan pojam i teško je zamisliti da neke aktivnosti ne štete djetetu, ipak treba imati na umu da djeca koja su zaposlena mogu sudjelovati u aktivnostima koje doprinose njihovoj dobrobiti i razvoju, te je takve poslove potrebno promatrati odvojeno od onih štetnih.

Uzroci dječjeg rada

Najčešći uzrok dječjeg rada je siromaštvo. Siromaštvo nije samo uzrok dječjeg rada, već i njegova posljedica. Visina kućnih prihoda, također je, negativno vezana za pojavu dječjeg rada, odnosno što su prihodi roditelja veći, to je manja potreba za slanjem djece na tržište rada.

Na pojavu dječjeg rada utječu i situacije u kojoj se nalazi većina siromašnih porodice koje nisu u stanju osigurati prihode za kućanstvo. Kada se to dogodi siromašne porodice povlače svoju djecu iz sustava školovanja kako bi osigurali dodatni prihod. U zemljama u kojima sustav edukacije nije besplatan i nije lako dostupan veća je mogućnost da će manji broj djece pohađati školu, a djeca isključena iz obrazovnog sustava bivaju uključena u dječji rad bez obzira o kojem se obliku radilo.

Pored siromaštva, neki od uzroka dječjeg rada su još i potražnja za dječjim radom, nedostatno obrazovanje, ekonomsko financijske krize, ratovi i oružani konflikti, pandemije, trgovina ljudima, demografske promjene, globalizacija i prirodne katastrofe.

Poslodavci zapošljavaju djecu jer su ona manje svjesna svojih prava te su stoga spremna prihvaćati naređenja i raditi dugotrajan posao bez pogovora. Osim navedenog, djeca često rade za puno manje plaće nego odrasli zaposlenici, nisu organizirani u sindikate, jer rade ilegalno, pa time stvaraju manje troškova poslodavcima. Ono što poslodavci često navode kao razlog zapošljavanja djece je potreba za vještinama koje odrasli nemaju, a to se odnosi na proizvodnju koja ovisi o preciznom radu malih ruku, poput poliranja dijamanata, proizvodnji stakla i izradi mozaika. Neke kompanije djecu zapošljavaju neposredno, najčešće u neformalnim sektorima proizvodnje, uslužnim djelatnostima poljoprivrednim poslovima i onima koji se obavljaju od kuće. Posredno se zapošljavanje odnosi na one firme koje svjesno ili nesvjesno kupuju i distribuiraju proizvode koji su rezultat dječjeg rada. Manjkavost i odsutnost kvalitetnih programa obrazovanja pogoduju razvoju dječjeg rada, a s druge strane, usmjerenost ka kvalitetnoj edukaciji, zagovaranje univerzalnog obrazovanja u svjetskim razmjerima može biti način prevencije i eliminacije istog. U nekim područjima kvalitetno i pristupačno obrazovanje faktor je smanjenja dječjeg rada, dok ga na drugim mjestima tek treba koncentrirati u blizini mjesta na kojima se obavlja dječji rad.

Dječji rad u uvjetima ekonomskih kriza i slomova bilježi određene specifičnosti karakteristične za kretanje na tržištu rada i radne snage. Porast siromaštva uzrokovanog krizama pogoduje rastu i razvoju dječjeg rada. U takvim okolnostima opada razina brige o djetetu i njegovoj zaštiti jer smanjenje obiteljskih prihoda i gubitak posla povećavaju udio odrasle radne snage u neformalnim sektorima proizvodnje, a država nije u mogućnosti održavati dotadašnju razinu socijalnih davanja.

Rat i oružani konflikt društveno su najteže prihvatljivi uzroci dječjeg rada, a imaju velike posljedice na zdravlje i kasnije normalno integriranje preživjele djece u svakodnevni život.

Trgovina ljudima, također je, uzrok jer rezultira najčešće najgorim oblicima dječjeg rada, koji su rezultat prisile i nerijetko vode u seksualnu eksploataciju djece, prisilan rad i robovlasničke odnose. Različiti demografski trendovi utječu na pojavnost dječjeg rada. Zemlje u razvoju koje karakterizira najveća stopa dječjeg rada, ujedno su i zemlje sa visokom stopom nataliteta. Brojnost porodice rezultira povećanjem broja članova ovisnih o radu. Visoka stopa nataliteta, siromaštva i nedostatak obrazovnih procesa rezultira povećanjem pojave dječjeg rada. S druge strane tehnološki napredak značajno povećava razlike u plaćama djece i odraslih radnika te umanjuje pogodnosti dječjeg rada kako bi se njegova pojava smanjila.

Globalizacija je složen fenomen koji oslikava gotovo sve navedene uzroke dječjeg rada. Svojim negativnim trendom globalizacija utječe na porast dječjeg rada, ali ona istovremeno može biti i pokretač njegova smanjenja. U razvijenim društvima udio dječjeg rada je brojčano nizak, ali je upitno kako su mnoge grane industrije izvršile relokaciju svojih proizvodnih procesa na način da su premjestili tvornice u zemlje koje su tek u razvoju te su se na taj način posredno služili dječjim radom.

Oblici dječjeg rada

Dječji rad javlja se u različitim oblicima. Rad u neformalnom sektoru obilježen je djelovanjem izvan priznatog i pravno reguliranog zakonodavnog okvira, što omogućuje sivo tržište i ilegalne radnje. To rezultira obavljanjem najgore vrste dječjeg rada koji obuhvaća obavljanje opasnih i pogubnih poslova koji su skriveni od javnosti i koje nadležna tijela ignoriraju, a djeca su u potpunosti nezaštićena.

Rad djece u poljoprivredi može biti dopustiv u interakciji sa školom, igrom i socijalizacijom, uz uvjet da ne dolazi do ekonomske eksploatacije djeteta. Djeca zaposlena u poljoprivredi često dolaze iz ruralnih krajeva te je njihov rad jeftiniji i time isplativiji od rada odraslih, a djevojčice su ugroženije od dječaka u radu u poljoprivredi jer počinju raditi u najranijoj dobi.

Dječji rad na ulici svakodnevna je pojava u urbanim sredinama nerazvijenih zemalja ili zemlja u razvoju. Takav rad karakterizira nevidljivost dječje radne snage. Najčešće su to aktivnosti poput pranja automobila, čišćenja obuće, prosjačenja, skupljanja papira, limenki, plastičnih boca... Ovaj oblik dječjeg rada pogađa gotovo sva geografska područja neovisno o razini ekonomske razvijenosti, ali je svakako izraženiji u sredinama koje su pogođene raznim ekonomskim i političkim tranzicijama.

Rad djece u industriji, građevinarstvu i rudarstvu predstavlja oblike dječjeg rada koji su opasni po njihov život. Djeca su najčešće zaposlena u tekstilnoj industriji, industriji obuće i sportske opreme, stakla i proizvodnje šibica. Vrlo štetan oblik rada je i rad u građevini i rudarstvu zbog njihove štetnosti za zdravlje djece. Djeca rade u opasnim radnim uvjetima uz uporabu teških alata i bez adekvatne zaštite od prašine i sitnih komada granita koji ih lako mogu ozlijediti, ali i uzrokovati bolesti respiratornog sustava. Osnovne karakteristike rada u rudarstvu su dugo radno vrijeme, nedostatak odgovarajuće zaštitne opreme, odjeće i osposobljenosti, izloženost visokom stupnju vlažnosti i ekstremnim temperaturama.

U najgore oblike rada uključeno više od 180 milijuna djece, a uključuje rad nedopustiv za njihovu dob, poput prisilnog ropskog ili dužničkog rada, prostitucije i pornografije, prisilnog ratovanja te drugih ilegalnih radnji. Uvjeti rada za djecu su teški i nehumani, njihovo radno vrijeme nije određeno ili ustvari uopće ne postoji te se tako krše temeljna ljudska prava i slobode koje onemogućuju djeci slobodno kretanje, a djeca su vrlo često izložena psihičkom i fizičkom zlostavljanju. Prisutno je i trgovanje djecom, koje se može podijeliti u dvije osnovne skupine, trgovanje djevojčicama radi seksualne eksploatacije trgovanje dječacima i djevojčicama radi prosjačenja.

Zaključak

Imajući u vidu da u Bosni i Hercegovini gotovo da i nema empirijskih istraživanja dječjeg siromaštva i dječijeg rada, to je ova pojava i dalje izvan domašaja sustavnog razvoja politika i mjera za borbu protiv dječjeg siromaštva. Bosna i Hercegovina mora posvetiti najvišu pažnju upravo siromaštvu djece kroz različite programe, i strateške dokumente, te u tom smislu educirati stručnjake o radu s djecom, ali i roditeljima koji se nalaze u riziku od siromaštva ili u siromaštvu kako bi im bili u mogućnosti pružiti potrebnu podršku, ali i dati potrebne savjete i pomoć kako bi lakše prebrodili život u siromaštvu i uspješno izašli iz njega.

Potrebna je, također, i funkcionalna međuresorna suradnja između svih struktura koje koriste djeci i porodicema u riziku od siromaštva u pružanju koordinirane i svrsishodne pomoći. Potrebno je da relevantna tijela osmišljavaju programe, aktivnosti i strategije koje će jednako obuhvaćati porodice u riziku od siromaštva ili u siromaštvu te se ne treba dogoditi da postoje značajnije teritorijalne nejednakosti u provođenju spomenutih programa. Nužno razvijati usluge za djecu, a osobito one koje uključuju obrazovanje od najranije dobi, što dijelom može ublažiti nepovoljne posljedice odrastanja u siromaštvu. Osim toga, važno je obrazovati i roditelje o značaju predškolskog odgoja u odgojno-obrazovnim ustanovama, produženog boravka u školi, te ostalih obrazovnih sadržaja koji koriste djeci u stvaranju uspješnijeg životnog puta.